Gradonačelnikova bezuvjetna ljubav prema gradu Šibeniku i uvjetno mišljenje Državnog ureda za reviziju

Kao vijećnica Gradskog vijeća Grada Šibenika, nebrojeno puta ukazivala sam na nepravilnosti u radu gradske uprave. Da sam bila u pravu, vidljivo je i iz Izvješća revizije.
Iako ranije upozorena, gradske uprava u državni proračun nije proslijedila 7.305.955 tisuća kuna sve na ime prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo pa je time, radi ove obveze proračun realno mršaviji za 7 mil. kuna.

Nadalje iako je gradonačelnik na 27. sjednici vijeća održanoj dana 19.12.206. godine tvrdio da u gradskoj upravi postoji tek jedan ugovor o djelu, revizija je ustanovila da je tijekom 2016. godine zaključen čak 21 ugovor o djelu.
Ne bi za navedeno bilo problema jer posla ima, od legalizacije do PR-ovskih zadataka, međutim problem nastaje u onom trenutku kada šibenska nezaposlena javnost ne zna da postoji potreba za 21 radnim mjestom pa makar na nekoliko mjeseci.
Drugim riječima da je primjerice bio objavljen oglas na Zavodu za zapošljavanje možda je i vaše dijete moglo uloviti koju proračunsku kunu. Ovako su radili odabrani. Ah, kako praktično i to tik pred lokalne izbore.

Ujedno, kako sam više puta naglašavala tijekom svojih izlaganja, javnost također ne zna tko i koliko duguje gradu, tu ne mislim na građane, već na poduzetnike koji rade a svoje obveze često rješavaju predstečajnim nagodbama u kojima se otpiše i do 70% duga. Neke osobe tako, kako je revizija ustanovila, imaju niz dugova na ime komunalne naknade i drugih poreza ali mi za njih ne znamo. Oni se rješavaju sporazumno. Očito je da su se nekima, daleko od očiju javnosti, praštali dugovi odnosno otpisivali isti samo pitanje je kome, kako i kad.
Pitanje je zašto su neki dugovi otišli u zastaru i da li su se radi naplate dugovanja sudski i drugi sporovi vodili ažurno.
Upravo radi toga, revizija je zaključila da je grad Šibenik dužan voditi evidneciju o sporovima odnosno da je dužan javno obznaniti podatke o visini duga i dužnicima kojima su se odobrile odgode plaćanja odnosno da je uprava dužna objaviti podatke kome su se djelomično ili u potpunosti otpisali dugovi a u međuvremenu dug je za komunalnu naknadu i sl.narastao na iznos o 2.761,822 kuna, međutim isti je otpisan.

TKO ĆE VODITI GLAVNU RIJEČ pitanje je i kod obveza vezanih uz TEF.
Prema izvješću neovisnog revizora, obveze prema Ministarstvu gospodarstva iznosile su 39. milijuna kuna sve na ime kredita za financiranje sanacije zemljišta a koje dugovanje bi grad Šibenik trebao nadoknaditi iz sredstava prodaje nekretnina koje su u vlasništvu TEF-a.
Zajam je inače odobren za razgradnju i ekološku sanaciju zemljišta. Međutim, svi znamo da postupak sanacije još uvijek nije završen a “crna brda” sad truju Zadrane.

200 TISUĆA ZA USLUGE I 500 TISUĆA ZA RADOVE toliko iznosi vrijednost tzv. bagatelne javne nabave za koju je u 2016. godini utrošeno čak 19 milijuna kuna. U čemu je kvaka, pa u činjenici da je u pravilniku namjerno izbačena stavka prema kojoj gradska uprava treba javno obznaniti poziv ponuđačima.
Drugim riječima dovoljan je samo jedan poziv gradskih otaca da bi netko dobio željeni posao. Iako je za 2016. godinu uočena nepravilnost vezana uz nabavu poštanskih usluga i električne energije (nije se ispoštovala procedura), danas me više brine činjenica da se u konkretnom slučaju, u buduće, neće poštivati načelo jednakog tretmana, zabrane diskriminacije i sve ono što lijepo piše u čl. 2 Pravilnika a koje odredbe se na ovaj način neće poštovati. Većinom u gradskom vijeću ovaj pravilnik je ipak prošao.

Sve u svemu para ima samo kako za koga.

Iris Ukić Kotarac, vijećnica Nezavisne liste Stipe Petrina