Premda su Damir Kajin i Stipe Petrina početkom mjeseca najavili zajednički izlazak na izbore kako bi ‘Koalicijom čistih ruku i čistih obraza’ smijenili SDP i HDZ, do dogovora njih dvojice ipak nije došlo. Petrina stoga na izbore ide kao nositelj ‘Nezavisne liste Stipe Petrina’ u koaliciji s nekoliko manjih stranaka. O propalom savezu s Kajinom, brojnim podmetanjima i stotinama kaznenih prijava protiv sebe, korumpiranom sudstvu, napobjedivosti na lokalnoj razini, unatoč svemu, te svojim teško izborenim pobjedama protiv Hrvatske radio televizije, lokalne banke koja mu je htjela naplatiti nezakonite kamate, te predsjednice Ustavnog suda, razgovarali smo s osebujnim načelnikom Primoštena.
Je li konačno potpisan dogovor o ‘Koaliciji čistih ruku’, te tko sve čini tu koaliciju? Zašto Kajin nije u njoj?
– Nikakav dogovor nije potpisan s gospodinom Kajinom, niti je on dio naše koalicije. S njim smo razgovarali, kao i sa svim političkim opcijama koje nisu bile u izvršnoj vlasti, ali dogovor nije postignut. Mi zazivamo veliku koaliciju – ako se može stvoriti, jer želimo skinuti ove koji se izmjenjuju na vlasti. No, takva koalicija ne može se stvoriti zato što su ‘novi igrači’ na političkoj sceni, proizvod onih stranaka koje su bile na vlasti, dakle HDZ-a i SDP-a. Osobno, mogu ići u koaliciju samo sa čistima i neokaljanima. I ako je točno da Kajin pregovara s Milanom Bandićem, on mi je neprihvatljiv. U našoj koaliciji zato su Braniteljsko-domoljubna stranka, Stranka nezaposlenih i Stranka zelenih. Te stranke simboliziraju sve ono za što se zalažemo. To su zaštita nacionalnih interesa, zaštita socijalnih prava i životnog prostora.
Javnost vas doživljava kao dosljednog i osebujnog, no prije svega lokalnog političara. Što će vaša koalicija ponuditi na nacionalnoj razini, kakve nacionalne politike i inicijative?
– Presudna razlika između mene i drugih političara je ta, da oni uglavnom pričaju o tome što bi napravili, dok ih se jako malo dokazalo u praksi. Naša će koalicija na nacionalnoj razini ponuditi četiri točke programa koje će preporoditi Hrvatsku. To su reindustrijalizacija, reagrarizacija, gospodarenje prostorom (prostor kao još nedovoljno i nestručno iskorišten resurs Republike Hrvatske), te racionalizacija i preustroj državne, regionalne i lokalne samouprave. O svakoj od ovih točaka može se napisati barem stotinu stranica, zato više o tome u našem Programu.
Tko će preuzeti brigu o Primoštenu ako odete u Sabor?
– Preuzet će osoba koja će nastaviti upravljati sustavom koji je uhodan i koji funkcionira. Kod nas nema potresa jer imamo čvrste temelje, uhodan sustav u kojemu rade vrhunski ljudi. Dolaskom na vlast 2001. godine, smanjio sam broj zaposlenih u upravi za 30 posto, tako da već godinama puno uspješnije radimo sa osam zaposlenika, nego s nekadašnjih 12. Ljude smo birali po stručnosti, a ne po ‘rođačkoj liniji’. Zato se ne bojim!
Damir Kajin doživio je žestoke medijske napade, jer je rekao da izbjeglice nisu samo nesretnici kojima treba pomoći, već i potencijalna sigurnosna prijetnja. Zašto ‘veliki’ mediji uvijek napadaju one koji govore istinu, a ne bave se licemjerima, lažljivcima, pljačkašima, ratnim profiterima?
– To što je rekao Kajin je točno. Bojim se rizika koji globalizacija i terorizam donose. Ako se dogodi nekoliko bombi u Hrvatskoj, odnosno bilo gdje na Jadranu, turizmu koji ‘krpa’ državni i kućne proračune, možemo reći ‘zbogom’, a onda bi kanibalizam krenuo iz Dalmacije i mi bismo postali izbjeglice, ali ekonomske. Jesam za to da se primi određeni broj izbjeglica proporcionalno broju stanovnika, ali ne pristajem na pritisak iz Bruxellesa po kojem bismo ih trebali primiti koliko oni odrede, pogotovo u vrijeme kada država ne skrbi o svojim građanima koji zbog dugova ostaju bez domova. Drago mi je da je i Hrvatska biskupska konferencija sastavila zaključak skoro pa identičan onome što sam i osobno izjavljivao po pitanju izbjeglica. ‘Veliki mediji’ ne napadaju one koje ste nabrojili, jer ih oni financiraju kroz reklame, pa mediji moraju šutjeti.
Je li hrvatska Vlada bila spremna na veliki val migranata, odnosno što je propustila učiniti?
– Hrvatska nije spremna za veliki val migranata i izbjeglica kao što nije spremna na rješavanje gorućih socijalnih problema domaćeg stanovništva. Propustili su puno toga napraviti. I ovog puta pokazalo se da nemamo učinkoviti sustav upravljanja kriznim situacijama ali da nesposobnost vlasti često zakrpa veliko srce našeg naroda. Nažalost, Hrvatska je zemlja kojoj je najvažnije da je sve u redu na papiru, a to što je u praksi suprotno, nikoga nije briga i nitko ni za što ne odgovara. Na papiru smo i suverena i demokratska i pravna i socijalna država, a u stvarnosti nismo ništa od toga.
Može li nam se ‘dogoditi narod’ zbog nedjelovanja države u izbjegličkoj krizi, te što bi to moglo značiti?
– Hrvatskoj se, nažalost, ne može ‘dogoditi narod’, jer Hrvatska nema ‘kulturu pobune’. Hrvati se nikad ne bune za presudne stvari. Mi smo narod koji voli na veliko raspravljati o malim problemima. No, one krupne guramo pod tepih. Ne volimo se suočavati s pravim problemima, ne želimo sami sebi priznati da smo do sada sve pogrešno radili. Dopustili smo da nam nekvalitetni ljudi unište državu koja je zbog svih svojih komparativnih prednosti trebala biti bogata zemlja zadovoljnih građana. Oni koji tvrde suprotno, lažu. Bio bih najsretniji da se Hrvatskoj ‘dogodi narod’. To bi značilo da su građani nakon 24 godine ispiranja mozgova, pričama o lijevima i desnima, ustašama i partizanima, konačno sazreli za promjene. To bi značilo da smo dobili jamstvo da će nam biti bolje. Ne zazivam nerede, već samo želim da hrvatski čovjek postane svjestan da je sudbina u njegovim rukama. Imali smo dovoljan broj prigoda da se pokrenemo. Tko se još sjeća nepripremljenog ulaska u rat, pa financijskog inženjeringa i golemih financijskih šteta koje je taj kriminal nanio usred rata? Sjeća li se narod, uopće, kriminala u pretvorbi i privatizaciji, odnosno činjenice da je Državna revizija zaključila da je 96 posto pretvorbe i privatizacije nezakonito provedeno. O bankama da i ne pričam.
Malo je poznato da ste jedan od rijetkih Hrvata koji je uspio pobijediti banku, odnosno izboriti se za obustavu naplaćivanja nezakonito uvećanih kamata. Kako vam je to pošlo za rukom?
– Kod Jadranske banke tijekom 1993. godine podignuo sam kredit u iznosu od tadašnjih 75.000 DEM. To je tada bio golem novac. Banka je u jednom trenutku počela nezakonito podizati kamate, iako su prilikom izdavanja kredita kamate bile fiksne, a kredit je bio vezan uz deviznu klauzulu. No, kako je hrvatski dinar u jednom trenutku narastao u odnosu prema marci, banka je nezakonito počela dizati kamate. Tako su s deset posto, redovitu kamatu povećali na čak 23 posto! Kada sam zbog toga prestao plaćati kredit, zatezna je kamata narasla na čak 63 posto. Ni najgori kamatari takvu kamatu ne zaračunavaju! Sud koji se bavio tim predmetom nije se usudio donijeti presudu, a banka je nakon toga pristala na dogovor. Platio sam im glavnicu i umanjeni dio kamata. Nisu po zakonu imali pravo podizati kamatnu stopu. O tom iskustvu govorio sam i u HTV-ovoj emisiji ‘Piramida’. Mislim da to moje iskustvo hrvatskim građanima nije dovoljno poznato, te je vrlo slabo iskorišteno. Građani bi te informacije mogli koristiti u svojim sporovima s bankama.
Slažete li se s tvrdnjom da Hrvatskom vlada udružena zločinačka organizacija, a da sve vlade i sazivi Sabora samo služe toj mafiji?
– Kako se ne bi slagao, kada je ovaj termin doslovno izašao iz moje političke radionice. Zadnjih 15 godina govorim o institucionalno organiziranom kriminalu u kojem sve sfere vlasti – od one najniže, pa sve do vrha države – rade s jednim ciljem: da sebi pomognu, a nas dovedu na prosjački štap. Mi smo se protiv zločinačke organizacije u Primoštenu borili ‘modelom Primošten’: učinkovitim, zakonitim, volonterskim upravljanjem lokalnom samoupravom.
Možete li navesti konkretne primjere zločinačkog upravljanja državom?
– Postoji bezbroj dokaza da politička korupcija nesmetano cvjeta i uništava sve zdravo što postoji. Navesti ću primjer. Na sjednici Skupštine Šibensko-kninske županije javno sam kazao da se u Županiji na političku korupciju godišnje troši 70 milijuna kuna. Dio se plaća za četiri glasa SDSS-a, s kojim stranke hrvatskog predznaka tvore čudnovatu interesnu koaliciju. Tu su HDZ, HSS, HSP dr. Ante Starčevića, HČSP, te SDSS. Javno ih nazivam ‘četnicima hrvatske nacionalnosti’. Na te moje riječi, oni ne reagiraju, jer znaju da sam u pravu i da ništa ne govorim bez dokaza. Osim toga, u zakonu jasno piše da se najviše 20 posto proračuna Županije može trošiti na plaće zaposlenika Županije. No, u Šibensko-kninskoj županiji troši se više od 25 posto, odnosno sveukupno više od 30 posto proračuna na plaće službenika. To je politička korupcija o kojoj govorim i zbog koje bi moralo reagirati Ministarstvo uprave.
Je li točno da je šibensko komunalno poduzeće milijunima kuna poreznih obveznika spašavalo posrnulu banku i tako izgubilo golem novac?
– Točno je. U šibenskom ‘Vodovodu i odvodnji’, bez odobrenja Gradskog vijeća i gradonačelnika, kupili su dionice propale Jadranske banke u vrijednosti od pet milijuna kuna! Namjerno su tako izgubili tih pet milijuna, jer je vrijednost dionica – koje su oni plaćali po 1000 kuna – za deset dana pala na 250 kuna, da bi danas te dionice vrijedile – nula kuna! Općina Primošten zbog toga je podnijela kaznenu prijavu protiv odgovornih, no Dorh je tu prijavu odbacio! Tražili smo da Općina Primošten nastavi kazneni progon, no ni to nam nisu dopustili. Pita se čovjek: u kakvoj državi mi to živimo? Zato je važna kultura pobune. Riječi su odavno potrošene.
Što bi ‘Koalicija čistih ruku’ učinila da to promijeni, ako dođe na vlast ili ako osvojiti više mandata u Saboru?
– Kada bi došli na vlast, učinili bi puno toga. Ako dobijemo određen broj mandata učinit ćemo sve da se kod hrvatskih građana ‘probudi kultura pobune’, o čijoj nužnosti sam već govorio.
Kako biste riješili problem nelegalnih kreditnih zadruga i udruga, koje godinama otimaju kuće tisućama građana Hrvatske, iako nelegalno posluju u Hrvatskoj?
– Jednostavno. Zadruge bih zatvorio, oduzeo im nezakonito stečenu imovinu, nesretnim ljudima koji su ostali bez svoje imovine, uslijed utvrđenja ništetnosti takvog posla, vratio bih kuće u vlasništvo, dok bih nove vlasnike uputio na tužbu prema državi. Sve bi se to moglo vrlo jednostavno učiniti, kada bi Republika Hrvatska bila pravna država. No, Hrvatska nije pravna država. Da jest, nelegalne zadruge ne bi ni postojale!
Kako je moguće da država dopušta pljačku vlastitih građana? Je li i tu problem u činjenici da mafija vlada Hrvatskom, a da im vlade samo služe?
– Današnje institucije čine mahom osobe koji nemaju nikakvog rezultata u sektorima iz kojih dolaze, a upravljaju našim životima. Ne može pravosudni ili policijski dužnosnik biti korumpiran, te u isto vrijeme dijeliti pravdu. Ne možete imati pola vlade u pritvoru. Privid je da ‘država’ dopušta pljačku. Djelomično smo krivi svi mi, jer dopuštamo da iz godine u godinu isti ljudi vode državu, da se bogate bez rada, da najprljaviji lešinari lešinare nad svojim sunarodnjacima. Da bi Hrvatska išla naprijed, šljam i ološ koji se voli predstavljati kao ‘država i kao njezine institucije’ – mora otići. Poštenih ljudi ima, ali polako gube nadu i snagu.
Na sudovima u Požegi otkrivena je masovna pljačka proračuna (novac od kazni i pristojbi stavljao se na privatne račune). Pojedinci su prijavili suce i službenike, no uhićeni su samo građani koji su dali mito, dok prijavljeni sudac za nagradu postaje predsjednik Županijskog suda. Kako to komentirate?
– Takvih primjera znam barem tri. Pravosuđe je najkorumpiraniji dio društva, zbog čega nas ovakve afere ne trabaju čuditi. Svima je poznato da ‘svaka vlast kvari’, dok apsolutna vlast apsolutno kvari. Budući da je sudstvo u Hrvatskoj jedini stup vlasti koji nikome ne odgovara, ono je apsolutno kvarno i korumpirano. Druge dvije vlasti – zakonodavna i izvršna – svake četiri godine idu na reizbor i podložne su promjenama. No, sustav je smišljen da sudbena vlast ne odgovara nikome ni za što, birana je doživotno, a njihove pogreške plaćaju građani. Takvo stanje omogućuje korumpiranim političarima da ostanu na vlasti, jer su upravo oni suce doveli u takvu poziciju. Jasno je da se takvo stanje mora promijeniti ako želimo da RH opstane. Nezavisnost sudaca ne brani se doživotnom službom, u kojoj – bez obzira na pogreške – neće odgovarati nikome. Ona se brani zakonitim postupanjem. Ucjenjiv može biti samo onaj kojega se može pritisnuti radi nečega. Zbog toga suci trebaju biti najčasniji dio društva, osobe bez mrlje u osobnom i profesionalnom životu.
Stavljaju li stvarni vladari Hrvatske namjerno korumpirane osobe na glavne dužnosti u državi, kako bi ih mogli ucjenjivati i upravljati njima?
– Točno. To je nacionalna tragedija! Zato nam je ‘kultura pobune’ neophodna. Ne smijemo dopustiti da ljudi – za koje znamo da su korumpirani – odlučuju o našim sudbinama i da nam dijele pravdu.
Tužili ste Republiku Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava. Zbog čega i kako je to završilo?
– U Strasbourgu sam pokrenuo dva postupka i oba dobio. Tužio sam gospođu Jasnu Omejec, predsjednicu Ustavnog suda, zbog nesavjesnog rada u službi, odnosno zato jer nije u zakonskom roku postupala po ustavnoj tužbi. Nakon pet godina čekanja, tužio sam sutkinju Omejec i na koncu dobio 2100 eura odštete zbog povrijeđenog prava na suđenje u razumnom roku. I tko će u Hrvatskoj odgovarati zbog gubitka tog novca? Nitko.
Kako ste se uspjeli toliko dugo održati u Primoštenu i u Šibensko-kninskoj županiji, unatoč čestim napadima i raznim podmetanjima?
– Vrlo lako. Ne kradem, ne lažem, ne varam, imam najbolji rezultat u vođenju jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj, a i šire. Koeficijent iskoristivosti proračuna u Primoštenu je čak 83 posto, što je po našim saznanjima najbolji rezultat u Europskoj uniji. To znači da čak 83 posto novca iz proračuna odlazi na investicije, odnosno za dobrobit građana, dok se samo 17 posto troši za plaće zaposlenika, te materijalne troškove. Kada bi RH bila organizirana kao Općina Primošten, bila bi to zemlja meda i mlijeka.
Očekujete li nova podmetanja prije parlamentarnih izbora i od koga ta podmetanja najčešće dolaze?
– Naravno, ali ne zamaram se time. Pred svake izbore nastoje me ocrniti u medijima, plasirati navode kako me istražuje policija, Uskok i slično. Međutim, nakon 621 kaznene prijave u ovih 14 godina rada, dokazali su da sam najpošteniji političar, jer mi usprkos svim nastojanjima ništa nisu našli. Prosječan građanin može zaključiti da sam trn u oku mnogima, jer sam primjer kako se može uspjeti i bez stranačke mašinerije i medija, isključivo vlastitim snagama i znanjem. Znam da podmetanja dolaze jednako od HDZ-a i SDP-a. Zato sam još 2011. godine za njih rekao: ‘ISTO SRANJE, DRUGO PAKOVANJE!’
Kako je završila vaša borba za slobodu na neplaćanje HRT pretplate?
– Pobijedio sam, ne samo HRT, nego i korumpirane suce u šibenskom Općinskom i Županijskom sudu. Uspio sam dokazati da su moji argumenti bili točni. Zbog toga je zakonodavac više puta mijenjao zakon, točnije svaki put kad bih se ja i moj pravni tim dosjetili novog argumenta za rušenje sustava. Sada bi trebala na scenu stupiti ‘pravna država’, te vratiti svim stanovnicima općine Primošten nezakonito opljačkana sredstva. Nažalost, pravna država ne postoji, a građani su umorni od traženja pravde. Zato i izlazimo na izbore da ljudima vratimo nadu.