Višak svega, manjak pameti

Proračun Hrvatskih cesta za 2020. godinu iznosi vrtoglavih 2.935.392.670 kuna i zato se veselim da će dio novca građana RH završiti baš u Šibeniku.

Ipak kako je riječ o našim novcima zapekla me izjava dogradonačelnika Mileta, koji je naglasio kako mu se postojeći i odabrani prijedlog sviđa pa da posljedično razlika u 10 milijuna kuna, između manje invazivnog projekta Građevinskog fakulteta u okviru Prostorno prometne-građevinske studije cestovne mreže Šibenik i onog ranije nabavljenog od privatne firme Donat, čini zaista zanemarivi iznos.

Kako to inače biva, moguće je pomisliti da je za ovakvo rješavanje prometnog problema presudna bila upravo želja ŽUC-a Šibenik, jer se upravo aktualni projekt temelji na rješenju koje je svojedobno Županijska uprava za ceste naručila od tvrtke Donat.

Projekt Građevinskog fakulteta koji nudi štedljivija rješenja i za novčanik i za prostor, izrađen je još 2016. godine a projekt zadarske tvrtke ranije je ŽUC koštao 600.000 kuna. Kako su prihvaćeni neki prigovori fakulteta na ponuđena prometna rješenja, sa zadarskom tvrtkom Donat, HAC je ugovorio novelaciju glavnih projekata i upravni postupak za rekonstrukciju čvora Rokići na iznos 199.000 kn bez PDV-a.

U konkretnom slučaju negodovanje na projekt i na cijenu radova kao i na devastaciju (zelenog) prostora od strane mojih sugrađana, jer je financijska razlika očita i da se zbrojitin opravdano je a isti kriterij može se koristiti i za neke druge gradske projekte.

(Ipak sve skupa kako je riječ je o petlji koja se raspetljava ni više ni manje nego punih 10 godina dobronje da se nazire kraj. U svakom slučaju Šibenik će imati novo rješenje koje će omogućiti ulaz većeg broja vozila prema centru mozda bas prema garaži.To što u bocu od litre ne mogu stati dvije nema veze, bitno je da se radi).

Za razliku od projekta Donat koji će nas u izvedbi koštati preko 30 milijuna kuna zaista nezahvalno je primjerice komentirati izgled buduće Poljane koja je ostala bez Tita ali i bez svojih šetača, najviše i jedino zbog loše državne politike.

Da li je to bio razlog tomu da se (namjerno) prostoru koji je namijenjen za prešetavanje smanji površina ne znam ali znam da imam pravo da mi se izabrano rješenje ulaza u garažu ne sviđa. Asocira me na stadion i na tribine koje vizualno u konačnici smetaju zgradi kazališta.Ipak nadam se da će tribine poslužiti svojoj svrsi zadrzavanju građana u gradu kad se ne mogu zadržati u državi. (U gradu se sve javne površine se daju u zakup a ovo bi trebalo biti mukte kao na staroj pijaci ). Ipak kako je u našem gradu sport često bio ispred kulture ne čudi me ovakvo arhitektonsko rješenje jer zgrada kazališta je derutna i stara 150 godina i ispred nje treba načuliti neko svježe rješenje. Međutim, kako je ovo rješenje poljane staro, još od one ranije garniture kojoj je jedna etaža garaže bila dostatna za rjeavanje problema parkinga u gradu poljana ce zasigurno biti lijepa. Da ranija vlast ipak ima(la) smisla za lijepo, po meni prvi i najznačajniji oblik narušavanja gradske cjeline (izgradnja Doma boraca i omladine – današnji Krešimirov dom), opisivala je kao socijalistički, megalomanski način koji ne odgovara potrebama građana. Bas tako meni je ovaj projekt poljane, iako izabran među 50 radova od strane komisije, nažalost, makar nije dovršen u trenutku pisanja mog komentara , upravo radi tih tribina (ulaza izlaza u garažu ) ružan.
Iako znam da je već kasno za ovakve komentare i iako znam da smo zakasnili na isti načini u intervenciji prostora za „Tvrđavu Barone“, a kako je pred nama još jedan prostorni dragulj Tvrđava s. Ivana za koju se nadam da neće doživjeti istu (neprepoznatljivu ) sudbinu, ovim putem izražavam svoju zabrinutost.

Bilo kako bilo, meni je na tako malom prostoru, kad već imamo veliku prazninu kraj zgrade gradske uprave, Vitićeva zgrada knjižnice koja je dovoljno moderna i drugačija, dovoljno je posebna da bi joj sad, pored još uvijek (skupo napravljenog)praznog i devastiranog prostora stare pijace, dodali ovakvi moderni oblici.

Što se tiče prostora u Šibeniku nisam za rješenja tipa Minerva više sam po tom pitanju konzerva.

Iris Ukić Kotarac